Običaji
Durštveni život u Čembi pretežno oblikuje djelovanje seoskih društav. Neka društva gaju svako ljeto iste običaje. Neke stare navade smo održali do danas, druge navade se preminjuju, a mnoge su se izgubile.
Danas se društveni žitak preminjuje i razvijaju se nove tradicije.
Ukupno je seoski život kroz ljeto karakteriziran mnogimi preiredbami.
Hrvatski pir/veselje
U krugu narodnih običajev su negda običaji oko veselja bili posebno važni. Da se je na veselje sve dobro ugodalo, zato je bile potribno opširno pripravljanje. Roditelji zaručnjice i zaručnjaka su u toj pripravi bili jako važni i stavili prve korake. Tri tajedne pred veseljem je došao oprošnjak zaručnjaka, najbliži rodjak obitelji, u dom zaručnjice na razgovore. Pri tom je išlo i za postojeće imanje familije, za polja, (miraz) što će zaručnjica donesti u novu obitelj.
Kot znak pozitivnoga konca razgovora i obećanja je zaručnjica zaručnjaku darovala svilni rupčac.
U crikvi je bilo jako tiho kad je farnik mogao na tri nedilje jednu za drugom oglaiti da će se mladi par ženiti. Oglas je kroz ovo vrime javno visio na crikveni vrati. Ako u jednom lejtu u selu nije bilo veselja, onda je mladina vlikla rast. Ovo je zadnji put održano 1953. ljeta.
Pozivač je u nedilju pred prvim oglasom dostao listu gostov za veselje i je počeo pozivanje hodeći od stana do stana. Nakinčenom flošom u livoj ruki, palicom nakinčenom šarimi pankljiki /svezami u pravoj ruki i zelenom grančicom rozmarina na škiljači /krljači je jačuć krez selo vršio svoju zadaću da do veselja pozove sve goste. U domi zaručnoga para su žene iz rodbine i susjedstva marljivo pekle. Svaka pozvana familija je donesla svoj prinos: pipljiće, jaja, mast, muku, mak i cukor.
Na pirovni dan su uz muziku pobirali goste – osebito posnašnjice i staćile – od stana do stana. Ovo su bili mladi pari iz rodbine ili prijateljstva koji su kot pari sprohodili mladi par do crikve.
Ako je zaručnjak bio iz drugoga sela onda nije smio zaručnjicu samo otpeljati iz sela. Morao ju je „otkupiti“. Zato su ditići sela na putu u crikvu „zustavili“ cijelu povorku da gosti platu svoj dio za zaručnjicu. A pri ulazu u crikvu su svetačno zazvonili svi zvoni i zaglušale su orgule jačkom „Gospodine, Bože“. Po prisegu su roditelji mladoga para med ljude hitali cukriće. To je značilo da prosu za blagoslov Božji na par.
Pred večerom su se brali dari za mladi par – „Rodi, Bože!“ Ov uzvik oprošnjaka je značio da poziva goste da donesu i predaju svoje dare. Onda je slijedila obiljna večera. Po tancanju sa zaručnjicom u polnoći je slijedilo „zimanje vinca“ . Zaručnja je za znak da je postala žena dostala rubac na glavu.
U rano jutro je mladina sprohodila srićan par u njev dom i jim željila sriću i veselje.
Nekoliko dan po oficijelnom veselju se je održalo „Babinje veselje“. Onda su svečevale sve žene koje su pri pripravljanju pomagale i kuhale.
Običaji tokom ljeta
Zima je bila doba počivka i zabavljanja. Običaji su u toj vezi bili važni.
Početak je bilo svečevanje spominka palim vojakom/katanom na Mrtvih god na cimitoru.
Na zimske večere su se žene spravile na čihanje perja. Jedna žena je pomogla drugoj da more spravit dunje i vankuše za mlade. Zu čihanje se je puno svega povidalo, ljudi su se zabavlajli i dobro nasmijali.
Tkanje vrić, načinjanje platna, pletenje košar i vewzanje metal je u selu bila stara tradicija. Posebnost je bilo pletenje cekerov od kukoričine slame.
4. decembra, na dan sv. Barbare, se posije pšenice na tanjir s malo vode, a u vazu se postavu od čerišnje odrižene grančice. Ako grančice procvatu do Božič znači to da će u familiji biti u dojućem ljetu veselje.
Figure sv. Mikule i krampusa kot znak dobroga i zloga se je gledalo za sredstvo da se dica peljaju do poslušnosti.
Pred prvom adventskom nediljom se u okviru male svečanosti rasvitlu seoske jaslice pred crikvom. Devet dan pred Božići ide grupa žen od stana do stana, noseći Marijinu štatuju i se išće noćišće.
Marijina figura ostane prik noći u familiji, drugi dan poišće drugu obitelj. Iskanje noćišća se počne i završi u crikvi.
Na Badnjak otpodne idu miništranti od stana do stana i jačkami želju blagoslovljen Božić.
Na Badnjak hižni gospodar pripravi žarovku i umiša kač. Kad se dobro kadi, onda ide familija moleć kroz stan i tako dimom očisti simbolično stan od nečistoće i zlih duhov. Dokle su seljaki gajili i blago se je ovo kadenje vršilo i u kravskoj, konjskoj i svinjskoj štali.
Na Božić slijedu posjeti rodbine.
Na dan Nekrivične dice idu dica od stana do stana k rodbini da je šubraju. Tomu služu rukom pletene šubre od vrbe.“Frišicon, frišicon, zdravi budite sve lito i su zimu!“
Za Novo lito imaju dicu isto posebnu čestitku: „Na vo novo lito vam željim zdravlje i veselje, mir i Božji blagoslov, sve što si od Boga željite, dušnoga zveličenja najveć!“
Na dan Trih kraljev idu miništranti kot Tri kralji od stana do stana i jačenjem pobiraju milodare za regije misijov.
U fašnjaku se redovito održava mesopusni ophod po selu sa zabavnim završetkom u općinskoj dvorani.
U Velikom tajednu – od večera Velikoga četvrtka do Goristanja - škriplju miništranti svojimi škripaljkami po selu i javljaju vrime za sv. maše i ceremonije na mjesto zvonov.
Po svečevanju Goristanja Jezuševoga Na večer u Veliku subotu se u neki ljeti održi Vazmeni oganj.
Na Veliki pondiljak je bio običaj da se je išlo piše na Željezni brig (Eisenberg) kot simbol na putovanje apoštolov u Emaus.
Postavljanje majuškoga driva je postalo jednostavnije. Danas se postavi samo drivo pred ognjogasnim stanom i se opet otpili i sruši na kraju miseca uz malo svečevanje.
Svakoljetošnja važna točka za seosku skupčinu je Tijelova. Skupno neke grupe napravu četire kuće (oltare) za svetačnu prošeciju na Tijelovu. Za prošeciju se nakinču obloki kiticami i svićami, a postavu se križi ili neke duhovne figure na obločnicu.
Posebnost postojećih kontaktov s ugarskimi rodjaki je „aldomaš“. Aldomaš se svečuje na koncu i završtku nekoga većega posla, djela ili kad se završi ujedinjanje pri jednom poslu.
Žetvena zahvalnica
Žetvenu zahvalnicu održava crikva svako ljeto na zadnju nedilju u septembru. Žetvenu korunu spletu žene koje kroz ljetu kinču i čistu crikvu.
Dica predstavu pripravni program u crikvi. Pri agapi po sv. maši i druženju je završetak uz jilo i pilo u općinskoj dvorani.
