Cimitor, mrtvačnica i muzej grobnih spomenikov

 

Cimitor

Čembanski cimitor se je na početku nalazio okolo crikve. Za vrime Kanonske vizitacije 1779. ljeta je ali jur dokumentirano da se cimitor nalazi  na današnjem mjestu. Cimitor stoji u vlasničtvu općine.

Bojni spomenik iz 1953. ljeta je postavljen kot spomenik dvadeset dvim  u Drugom svitskom boju palim vojakom i devetim zgubljenim vojakom iz sela. Ovo mjesto spominja i je bilo posvećeno i dvadeset šest nepoznatim vojakom bivše nimške vojske, koji su u bitki za Čembu pali 1945. ljeta.

U zadnji ljeti se kaže tendencija da se stanovniki odluču za pokopanje u urni. Mjesto za spunjenje tih željov je pripravljeno.

 

Mrtvačnica

Mrtvačnica je zgradjena 1987. ljeta za vrime veleopćine Čajta.

Prilikom novoga uredjenja cimitorskoga reda 1999. ljeta napušćeni i odstranjeni su mnogi staari grobi i zaključen je novi cimitorski red. Kot dokumentacija kulture grobnih kamenov osnovan je na sjevernoistočnoj strani cimitora  muzej od prilično dvadeset gtobnih kamenov. Dokumentiran je barem jedan egzemplar svakog tipa grobnih spomenikov  iz različnih vrimen koji su odstranjeni.   Na posebni dvi ploča su popisana sva imena odstranjenih spomenikov.  U općinskoj kroniki dokumentirani su  fotografijami svi odstranjeni grobni kameni.

Vidljiva je ovde i tradicija skupne egzistencije  različnih jezikov i kulturov u selu.

Na ci mitoru u Čembi postoji i jedna daljnja  posebnost.  Na nekoliko grobi stoju grobni kameni na podnožju, a napisano ime pokojnika se nalazi na vanjskoj strani grobnoga mjesta, od groba kraj obrnuto. Povjesničari datiraju ovu posebnost u dobu, kada je u Čembi dominirala  kalvinska vjera. Muzej grobnoih kamenov biše posvećen u okviru svečanosti na Sve Svete 1999. ljeta.

 

 

Muzej grobnih kamenov

1989. ljeta realizirana je jur duglje diskutirana obnova cimitora u Čembi. Oko sto grobnih kamenov su ljudi napustili i općina je je odstranila. Općinski zastupniki su na inicijativu Kulturnoga društva Čemba zaključili da se održi ovo kulturno jerbinstvo sela i da se obdrži za svaku epohu tipičan stil grobnih kamenov.

Nimški, hrvatski i ugarski zapisi  na različni tipi grobnih kamnov i križev su postavljen i obnovljeni  blizu mrtvačnice na odredjenom mjestu.  Svi stari spomeniki su dokumentirani u općinskoj kroniki Čembe iz 1989. ljeta.