Hrvati
Naseljenje Hrvatov u današnjem Gradišću je počelo početkom 16. stoljeća i je bilo svisno i organizirano preseljenje. Pokrenuli su to vlasniki zemljišća u ovoj krajini koji su imali posjedstva ovde i u Zapadnoj Slavoniji kot i u Hrvatskoj. Uzrok za preseljivanje je bilo uglavnom djelomično potpuno opustošenje krajin na zapadnougarskom području. Posljedice su bile teška gospodarstvena kriza na agrarnom polju, epidemije i posljedice turskih napadajev. Osebito posjeda pri Kisegu 1532. i pri tom zvršena opustošenja okolišnih sel su prouzrokovala potriboću za novimi stanovniki.
Od 1522.i 1543. je zvršeno potpuno zničenje stnanovničtva u Zapadnoj Slavoniji i izminjanje naseljene populacije, sve to prouzrokvano turskimi napadaji. Iz ove zmučene zapadne Slavonije preselio je ugarski magnat Franz Batthyány njegove podanike na posjedstva Novi Grad i Rohunac. Pogodjena sela su bila: Sv. Mikula, Veliki Medveš, Žamar,Niuzalj, …….,………., Nova Gora, PInkovac, …….,Santalek,
Stinjaki, Čemba, Čajta, Vincjet, Sabara, Velika Narda, Mala Narda, Gornji i Dolnji Četar. Selo Punica je novo osnovano, u drugi seli su u nimška sela došli Hrvati i se pomišali s postojećim stanovničtvom. Ovim naseljenjem je Čemba postala opet novo osnovana. Misli se da je onda došlo oko 25.000 naseljenikov u današnje Gradišće.
Ovi naseljeniki su bili skoro isključivo seljaki. Njeva kultura i duhovni život je kroz stoljeća bio odlučno pod uticajem katoličanske cikve, iako su jim u vezi s reformacijom vlasniki imanja pokusili nadmetati novu protestantsku vjeru. Ugarski veleposjedniki nisu uticali na jezik Hrvatov. Hrvatska sela u Zapadnoj Ugarskoj su imala svoju krajinu naselja i su živili u jezični otoki. Tako su si očuvali svoj jezik i svoju kulturu.
Po naseljenju u današnjem Gradišću u zapadnougarskoj regiji su Hrvati našli dobre uvjete da si stvoru novu domovinu. Gospodarstveni uvjeti su odgovarali, bilo je dost praznih dvorišćev u koje su se mogli naseliti. Jednu dobu su bili oslobodjeni od plaćanja dać, služenja robote i paćanja desetine.
Udio ljudi, koji danas još hasnuju hrvatski kao razgovorni jezik se je u zadnji ljeti smanjio .Prez mogućnosti zašpošljavanja u blizini je za mnoge ljude jedina mogućnsot da se izselu, a tim se mnogokrat zgubi materinski jezik. Bivši nezgodan gospodartsveni i geografski položaj bi se svisnom komunalnom politikom mogao preminjiti. Novi doseljeniki i koji se doselu najzad i išću bolje uvjete za življenje se kažu hrvatskomu jeziku otvoreni.
Čembanski hrvatski govor
Hrvati u Čembi živu kot i ostali gradišćanski Hrvati od oko 500 ljet dugo u Ugarskoj i u Austriji kot mala etnična grupa. Oni su potomci onih Hrvatov koji su bili naseljeni u 16. stoljeću.
Danas je opstanak hrvatskoga jezika u selu ugrožen općom društvenom situacijom i skoro isključivim doseljenjem nimškogovorećih ljudi. Germanizacija dice se odvija pred pozadinom pretežnoga ili isključivoga upotribljavanja nimškoga jezika u obitelji i osebito zbog medijalnih okolnosti na nimškom jeziku.
Troja sela Čajta, Čemba i Vincjet u svojem govoru imaju sličnosti ali i posebne razlike. S jedne strani postoju razlike u rječniku. Za isti pojam se čudakrat hasnuju tri različni izrazi.
Na primjer: gra – Bohne (u Čembi i u Vincjetu) pažulj - Bohne ( u Čajti)
Dakle – u Čajti prosite gra, a dostat ćete grašak.
Čembanski govor moremo zarediti ikavsko-ekavskom govoru (staroslavski glas Jat je odvisno od hasnovanja bližih glasov preminjio u „e“ ili u „i“). Tako naš govor predstavlja neki prelazan štokavsko-čakavski tip, dijelom prevladaju čakavske posebnosti. Zbog toga se more zaključiti da su Hrvati iz Narde i Čembe pred naseljenjem u 16. stoljeću živili ne daleko od uliva rijeke Une u Savu.
Postoju i jasne razlike med Čembanskim govorom i govori drugih gradišćanskohrvatskimi seli.
U Čembanskom hrvatskom govoru postoju mnogobrojne ugarske riči i dijeli riči.
Ovo su ostatki i slijedi stoljeća dugih uticajev ugarskoga stanovničtva u ondašnjoj Zapadnoj Ugarskoj. Moremo najti riči koje je ugarski jezik u povijesti preuzeo od slavenskih jezikov i koji su opet prešli kot posudjnice naš govor. Ali u artikulaciji je čuda krat održan ugarski sistem.
Mnogobrojne jezične posebnosti hrvatskoga govora u Čembi su istražili i opisali različni jezikoslovci (Gerhard Neweklowsky, Laszlo Hadrovics, P. Ivić, Edith Mühlgaszner, Apollonia Veraszto).
Obiteljska i hižna imena
U 16.stoljeću doseljeni Hrvati donesli su i svoja obiteljska imena. Ovde su upoznali nekoliko ugarskih i nimških imen. Koncil u Trientu (1545. – 1563. )prepisao je rimsko-katoličanskim faram da moraju peljati matrike. Postojala je dužnost da se točno peljaju popisi krstov, pirov/veselj i smrtnih slučajev. Koncem 18. stoljeća postojale su ove knjige matrikov na farofi u većem dijelu Zapadne Ugarske. Ove knjige su uz popise urbarov i porezne liste najvažnij izvori pri istraživanju obiteljskih imen.
Hižno ime znači da je to u Sridnjem vijeku obično ime hiže,koje je slišilo k hiži ili dvoru iako se je minjao vlasnik. Hižna imena kot imena važnija od obiteljskoga i krsnoga imena su ostatki od pojmov za zvanja, obiteljskih imen ili krsnih imen. U zadnji desetljeći se u Čembi sve već kaže tendencija da se hižna imena ne hasnuje već toliko nego da se dotična hiža imenuje prema imenu jedne osobe iz stana. (n.pr. idem Karolu, Marici,..). Dakle do novo tvorenih imen danas dojde malo krat.
Hižna imena koja potiču od obiteljskih imen:
Humpasovi-Hompasz, Talasovi-Talasz, Verestojvi-Veraszto, Gruberovi-Gruber, Kožaričevi-Kozarits, Hecljinovi-Hölzl, Magdičevi-Magdits, Kausovi-Kausz, Štifterovi-Stifter, Pokomandijevi-Pokomandi, Vargini-Varga, Stuparičevi-Stuparits.
Od krsnih imen potiču sljedeća hižna imena:
Pejpičini-Josef/Pepi, Jandrini-Jandre, Petrovinski-Peter, Miškićini – Miška, Julini – Jula, Lukačevi – Luka, Cilini – Cila, Cecilija, Naničkini – Nana, Gustijevi – Gustav, Agelini – Aga, Agnes, Rozalini – Roza, , Filipovi – Filip, Baričevi – Bare, Barbara, Lenkini - Lenka, Helene, Tildini – Tilda, Matokovi – Mate, Vidanovi – Vid, Vitus, Mihini – Miho, Michael, Kalijevi – Karl, Gejzini – Geza, Micini – Mici, Maria, Korčijevi – Korči, Karl usw.
Daljnja imena: Katušini, Pejčijevi, Ruožičini, Piepusovi, Dživini, Dandini, Matusovi, Ferkini, Štefuorini, Fabljančičevi.
Imena koja potiču od imen za zvanja:
Tišljarovi-Tischler, Buoltuševi-buolta ung. Geschäft, Šujsterovi-Schuster, Kovačevi-kovač/Schmied.
Hižna imena koja su nastala od različnih drugih riči :
Tucijevi, Španovi, Hantuolovi, Tulijevi, Kuljtovi, Kurini, Bankini, Hajšini, Bongini, Kruljevi, Hirini.
